Kad devojčice “drmaju” hormoni

Pubertet i buđenje seksualnosti može da bude stresno za mladu devojku i njene roditelje. O intimnom odnosu bi trebalo da razmišljaju pošto se zaljube, zavole i zbliže s partnerom

Do juče je bila dete, kad je već postala devojka! Roditelji, bake i deke čude se kad shvate da njihova mezimica više nije mala devojčica i da joj telo dobija obline. U to vreme, često nesvesne onoga što im se dešava, počinju da ispoljavaju veće zanimanje za dečake. Na to ih navode hormoni koji se bude i ukoliko nemaju pravu i dobru podršku odraslih, pre svega roditelja, može da dođe do neželjenih posledica. Za maloletnice je najgora neplanirana trudnoća.

– Pubertetske faze obično počinju između 10. i 11. godine, dolazi do fizičkih i psiholoških promena kroz koje prolazi telo i duša deteta sazrevajući u odraslu osobu. Hormonski signali iz mozga šalju poruku reproduktivnim žlezdama, jajnicima kod devojčica i testisima kod dečaka, a pod tim uticajem su preplavljeni emocijama. Budi se želja za seksualnim odnosom zbog izraženog libida i na tom planu postaju radoznali i istraživački raspoloženi. U našim školama još nema seksualnog obrazovanja, pa mali broj dece zna o reproduktivnom zdravlju i šta ih čeka u pubertetu.

Kada ih zapljusne lavina hormona, pitaju se šta im se dešava, a nemaju objašnjenje za svoje do tada nepoznate potrebe, ni odgovor šta da rade sa jakom željom za intimom i da li da slušaju svoje telo i stupe u polne odnose? U dilemi su šta smeju, a šta ne, a razmišljanja o tome im stvaraju veću konfuziju – objašnjava specijalista ginekologije i akušerstva dr med. Svetlana Čolović, konsultant u Ginekološko akušerskoj ordinaciji “Molerova”

Kako pomoći deci u pubertetu?

– Tamo gde je društvo zatajilo, roditeljska uloga je neprocenjiva. Veoma je važno da svoje devojčice i dečake pripreme za ovaj period. To podrazumeva apsolutnu otvorenost u komunikaciji, sa iznošenjem detalja bitnih za razumevanje stanja u kome će se naći kada nastupi bura hormona. S obzirom na to da roditelji nemaju baš sve odgovore na njihova pitanja potrebno je da ih odvedu pedijatru i ginekologu.

Šta pokazuje praksa, da li se roditelji konsultuju sa lekarima?

– U praksi je to sasvim drugačije. Roditelji često ni sami nisu dovoljno edukovani za razgovor sa detetom ili nemaju vremena da decu pripreme za ovaj veoma važan period u njihovom odrastanju. Cilj seksualnog obrazovanja je da se mlade devojčice zaštite od neželjene trudnoće i polno prenosivih bolesti, a ne kao što se pogrešno misli, da se podstakne prerano stupanje u seksualne odnose.

Pravim pristupom bi se sigurno smanjio broj maloletničkih trudnoća, o kojima ne postoji ni precizna statistika jer iako su u priličnoj meri prisutne, abortusi često ostaju tajna uprkos tome što je prijavljivanje zakonska obaveza.

Kako se seksualno buđenje odražava na psihu deteta?

– Telesna i emocionalna nezrelost je teret za adolescenta. Ako se uz to još desi i neželjena trudnoća, nastaje pravi pakao. Što je još gore, često se trudnoća desi tokom prvih odnosa, a pošto je najčešći ishod prekid, taj čin može izuzetno da naruši emocionalno zdravlje devojčice. Zato je i važno da se u pripremi za pubertetski i potonji razvoj uključe podjednako ginekolozi, pedijatri, profesori, roditelji i drugi članovi društvene zajednice, koji će edukacijom, razgovorom i razumevanjem svega što devojčice muči, doprineti sprečavanju neželjene trudnoće i očuvanju njihovog reproduktivnog zdravlja.

Kada bi mlade osobe trebalo da stupe u polne odnose?

– To nije definisano, ali trebalo bi prvo da se zaljube, pa kada ta zaljubljenost preraste u ljubav i želja za partnerom postane nepodnošljiva, onda mogu da razmišljaju o seksualnom odnosu. Znači, to treba da učine sa osobom koju su dobro upoznali i kojoj mogu da veruju, a ne sa nekim koga su tek srele. I zaljubljeni mogu da dele bliskost uz kondom ili kontraceptivnu pilulu, koju sme da se koristi samo uz savet ginekologa koga će posetiti sa majkom, a ne na predlog drugarice ili nekog iz okruženja.

Pre no što stupe u prvi polni odnos, mladi treba da znaju kako da se zaštite od neželjene trudnoće i da dobiju objašnjenje kako će taj prvi odnos izgledati. Uloga starijih je da ih zaštitimo, podržimo, razumemo, a nikako osudimo.

PRVI PUT KOD GINEKOLOGA

Najbolje bi bilo da devojčice odu na ginekološki pregled pre prve menstruacije i seksualnog odnosa. Iako su nevine, može da se proveri vaginalni sekret bakteriološkim analizama, naročito ako ima peckanje, svrab, neprijatan miris.

Kada je prisutan bol u donjem delu trbuha, može da se uradi ultrazvučni i rektalni pregled i ustanovi razlog, a isključi upala jajnika i materice. Često mokrenje može biti zbog ciste na jajniku ili bezazlene prehlade bešike, što treba proveriti. Ukoliko ne dođu pre prve menstruacije, poželjno je da posete ginekologa neposredno nakon nje.

Ukoliko su ciklusi neredovni, menstruacije bolne i maljavost pojačana, pregled je od neprocenjive važnosti. Čekanje do punoletstva da se ciklus spontano stabilizuje je u stručnim krugovima prevaziđen. Sve poremećaje je važno što pre dijagnostikovati i odrediti odgovarajuću terapiju. Podrška roditelja je izuzetno važna jer gradi dodatno samopouzdanje kod devojčice na pragu novog života.

Kod prvog pregleda je poželjno da dođe sa mamom ili tatom, a da li će zajedno ući i kod ginekologa ili će roditelj ostati u čekaonici, zavisi od odluke kćerke. Njena želja se mora poštovati – ističe za “Život plus” dr Čolović. Izvor: Novosti.

POSTAVI ODGOVOR

molimo unesite svoj komentar!
ovde unesite dvoje ime